Dario Marinov, podvodni ribolovac splitske Zente i hrvatski reprezentativac ove je godine napravio pothvat zbog kojeg je njegovo ime ušlo u povijest podvodnog ribolova. Na pojedinačnom Prvenstvu Hrvatske u Senju održanom u srpnju osvojio je titulu prvaka s tri plasmanska boda, odnosno sva je tri dana natjecanja imao najviše bodova na vaganju i bio prvi! To do sada još nikome nije uspjelo, ali ako poznajete Darija Marinova, takav rezultat nije iznenađenje. Veliki je radnik, kako u moru, tako i na kopnu, izuzetno je temeljit kod pretrage zone lova i na njega uvijek možete računati kada su rezultati u pitanju. Skromnog po prirodi, ovog 37-godišnjaka na razgovore za novine uvijek treba dugo nagovarati, a za ovaj smo ga zatekli u njegovoj radionici za izradu ronilačkih odijela čime se bavi već treću godinu, a uz to ima i trgovinu Picassove ronilačke opreme u Splitu.

- Dario, kako je došlo do suradnje s Picassom?

- Na natjecanjima u stranim zemljama razgovarao sam puno sa proizvođačima opreme koji su tražili distributere, koji su i sami sportaši i koji se razumiju u ronilačku opremu. Tako je došlo do suradnje s Alessandrom Picassom i rezultiralo otvaranjem moje trgovine krajem 1999. i početkom 2000. godine. S izradom odijela sam počeo prije tri godine, a počelo je sve zato jer sam ja doista puno odijela potrošio i dobro ih sve poznajem te točno znam što podvodni ribolovac treba imati. Danas odijela rade manufakture i radione, a ona ne zadovoljavaju uvijek potrebe. Stoga sam se odlučio okušati u izradi i moram reći da sam zadovoljan jer su moja odijela danas tražena na tržištu. Pogon je mali, u sto kvadratnih metara su tri stroja za šivanje, jedan za rezanje, bale neoprena i dva velika stola za lijepljenje. Imam tri zaposlenika, među kojima je još jedan podvodni ribolovac, Stjepko Kesić. Kako preko ljeta potražnja naraste, zaposlim još tri čovjeka...

- Kada ste i kako počeli s podvodnim ribolovom?

- S 12 godina, kada mi je otac poklonio prvu pušku Medisten na zrak koja je imala metalne dijelove, za razliku od današnjih koji imaju plastične. Lovio sam u moru blizu kuće u splitskom predgrađu i kada sam ulovio svog prvog ugora od 4 kila, to je bio delirij. Tako sam se navukao da je podvodni ribolov jednostavno postao moja ovisnost. S natjecateljskim ribolovom sam počeo 1990. godine i od tada sam stalno prvokategornik. Prema vrhu sam se počeo penjati krajem 90-tih. Prvi naslov sam osvojio na Korčuli 1998., sljedeće sam godine na Lošinju bio drugi, zatim četvrti na Istu (2000.) i Cresu (2001.), peti na Šolti (2002.), treći na Rabu (2003.) i prošle sam godine bio drugi na Dugom otoku.

- Način na koji ste ove godine osvojili titulu, sa sva tri prva mjesta, stvarno je veliki rezultat?

- U Senju me sreća htjela. Drugog su dana svi mislili da će Reinić biti prvi, na kraju sam bio ja, ali razlika je bila vrlo mala, 1276 bodova. Reiniću je dosta ribe otpalo zbog težine malo ispod granice. Treći dan je bio isti slučaj, samo što je u pitanju bio Ikić, dijelila su nas dva i pol dekagrama. No, sreća će doći ako puno radite i ako ste uporni i sistematični, tako da je to bila moja nagrada za uloženo.

- Kada ste postali reprezentativac?

- Prvi sam put u sastavu reprezentacije bio u Malom Lošinju na Novogodišnjim natjecanjima 1998. godine u statusu rezerve. Od tada sam stalni član reprezentacije. Bio sam na europskim prvenstvima na Menorci, Sardiniji, Portugalu i ove godine u Francuskoj gdje sam napravio najbolji rezultat, ukupno sedmi, a drugi sam dan gare bio drugi. Što se svjetskih prvenstava tiče, u Čileu prošle godine je bio moj najbolji plasman 13-to mjesto u ukupnom poretku, a prvog dana natjecanja sam bio osmi. Bio sam u Brazilu i na Tahitiju, a sudjelovao sam i na nekim kupovima u Italiji i Španjolskoj.

- Koja vam je najveća riba koju ste ulovili?

- Velike ribe sam lovio od kad sam postao natjecatelj, ali u privatnom lovu. Najveći komad mi je kirnja od 41 kg koju sam ulovio na Lastovu. Vidljivost je bila preko 30 metara, a kirnja je prelazila preko pijeska kada sam ju ugledao i onda je nestala na tamnom dijelu dna. Ja sam našao rupu, svijetlio sam baterijom i nisam odmah primijetio da zapravo svijetlim po tijelu kirnje, nego sam isprva mislio da je zid. Bio sam izneanđen, ali uspio sam ju pogoditi i izvući van.

- Zanimljivo je da svake godine najavljujete prestanak s natjecanjima, ali još niste napravili taj korak?

- Sigurno ću se ostaviti, ali ne znam kada. Mladi dolaze velikim koracima, brzo napreduju. Ja sam još sa 20 godina lovio onom prvom puškom, nisam imao pristup literaturi, a danas ima knjiga, tehnike lova na DVD-ima. Ja sam praktički do reprezentacije došao s jednom puškom, tek mi je prvo sponzorstvo donijelo desetak pušaka s kojima sam "falio" dosta riba jer nisam bio naviknut. Uvijek mislim da ću pustiti sve to, ali vuče vas, još posebno kada imate rezultate...