Nakon što je lubin uspješno pogođen, podvodni ribolovac se po mogućnosti u istom zaronu treba dočepati ulova, a zatim se okrenuti unatrag i uz dno vratiti do površine. Ovakav način povlačenja se prakticira zbog sljedeće čeke koja može biti uspješna sa iste pozicije, a pogotovo ako je prethodno viđeno više lubina. Izranjanjem i zadržavanjem poviše mjesta gdje je lubin ulovljen, radi skidanja sa strijele, podvodni ribolovac umanjuje te izglede. Ostali će lubini tada lakše uočiti opasnost dok budu promatrali noge i peraje podvodnog ribolovca u gibanju.

Iskusan podvodni ribolovac može po ponašanju jata gavuna prepoznati lubinovu prisutnost. Žustrim plivanjem, međusobno se križajući gavuni pokazuju strah. Vrlo je vjerojatno zadržavanje lubina u blizini. Ponekad je i lica uzrok strahu gavuna.

Kroz rujan, listopad i studeni, podvodni ribolovci trebaju obilaziti lokalitete na kojima obitavaju jata cipala radi mrijesta. Obzirom na veliku sklonost ka ciplu kao hrani, zadržavanje naročito velikih primjeraka lubina u blizini posve je izvjesno. Ako su slične veličine lubini se znaju pomiješati sa ciplima ili ih prate na kraju jata. U ljubavnom zanosu cipli ne prepoznaju opasnost od lubina, ali ni od podvodnog ribolovca. Podvodnom ribolovcu će se mnogo puta dogoditi da se koleba oko hitca u velikog cipla, jer ne zna hoće li time prestrašiti lubine koji su možda u blizini. Ponekad propuštanje jata cipala može biti “pun pogodak”. U svakom slučaju, podvodni ribolovac kojem lubin predstavlja trofej, sigurno će propustiti ciple.

Područja sa vruljama koje “prorade” nakon obilnih kiša također “daju” lubina. Lubini se tu rado zadržavaju iz više razloga: zbog hrane, zbog veće količine kisika kojeg sadrži uskovitlana slatka voda, zbog manjeg saliniteta i zbog temperature koja lubinima može više odgovarati od okolne. Lov među vruljama ima neke specifičnosti. Budući da slatka i morska voda imaju različitu gustoću, njihovim “sudarom” dolazi do nastajanja vodene mješavine u kojoj je ljudski vid ograničen. Gubi se oštrina slike i ribu je teže vidjeti. Ne uočavaju se jasne konture. Lubini međutim nemaju takvih problema. Zadržavaju se u svim slojevima. Godi im boravak iznad samog centra izvora. Podvodni ribolovac mora znati procijeniti snagu kojom vrulja izbacuje vodu. Suviše snažni izvori mogu ometati podvodnog ribolovca u zaronu ili za boravka na čeki u njihovoj blizini. Početnici trebaju sreću okušati oko vrulja slabijeg intenziteta. Velika količina vode iz snažnih vrulja otječe i prema pučini. Ako psihofizički nespremnog podvodnog ribolovca zahvati takva masa vode, doći će do straha koji može prouzročiti paniku. Lubina je moguće uloviti u cijelom uzobalnom području, kojim slatka voda iz vrulja odlazi nošena strujama.

Podvodni ribolov prikradanjem prakticira se kada je vidljivost u moru jako dobra, a sve u svrhu prelaska što više terena. Ovakav način se pogotovo preporuča na predjelima siromašnima lubinom.

Temperatura mora od oko 14° stupnjeva celzijusa je temperatura na kojoj se lubin mrijesti. Uslijed obilnih kiša ili jakih bura može doći do naglog zahlađenja površinskog sloja mora (do dubina od par metara). Tada na nekim mjestima, jata lubina za vrijeme obreda mrijesta zalaze u pojas mora stalnije temperature. Ulaze pod kamenja, u procjepe i rupe, gdje postaju plijenom podvodnog ribolovca. To se događa posebice na sjevernom Jadranu koji je plići, a time i osjetljiviji na temperaturne oscilacije. Na ostalom dijelu Jadrana, lubin će u rupu ili pod kamen zaći vrlo rijetko, i to u slučaju da je prestrašen. Kada nađe lubina pod kamenom, podvodni ribolovac mora brzo reagirati jer se lubin tu ne osjeća sigurnim, te nakon kratkog oklijevanja bježi. Po jako valovitom i zamućenom moru jato lubina često zna obavljati mrijest na dubljem ili u posidoniji.

Kraj

Dario Marinov, Sva prava pridržana