Iša san plivat jedan komad kojega nikad nisan pliva, tražija san u stvari hobotnice, dubina neka blentava... do petnaest metara... i ništa, uvatija san jednu hobotnicu... Kad san se vratija do gumenjaka iša san vidit kako je sidro zapelo... ako je pre jako zapelo neću ga moć izvadit iz gumenjaka, pa računan da ga odma otkačin dok san još u moru. Kad san zaronija, vidin sidro palo na travu i vidin crneji ulaze negdi...

Oblak pepela koji se od erupcije vulkana na Islandu rasprostranio se po cijeloj Europi zatvorio je većinu aerodroma. Nismo znali hoćemo li poletjeti za Južnoafričku Republiku ili ne. Ipak par dana prije polaska vjetrovi su otpuhnuli pepeo i promet se normalizirao. Krenuli smo prema Durbanu, tromilijunskom gradu na obalama Indijskog oceana.

Tog je jutra iz oblačne kape, koja stalno skriva zelene vrhove Tahitija, tri puta navratio pljusak donijevši osvježenje kvartetu pasa koji su se po čitav dan izležavali pod palmama kokosa i stablima bananama. Čudili smo se njihovom pitomom i bogobojaznom ponašanju sve dok nas, napuštajući kolibu, jednog od proteklih dana ljubazna Monque nije sa smješkom upitala "Do you eat dogs?". Veliko iznenađenje i razočaranje na licu domaćice, koja se trudila pribaviti džukele ne bi li ušparala pokoji polinezijski franak, budući da je konfekcionirana hrana preskupa, bilo je vidljivo nakon naših gesti zgražanja.

Pri spuštanju niz avionske stube osjetili smo kako nas probija znoj. Odjeća se odjednom navlažila, a disanje postalo teško. Kako i ne bi kada u Europi, iz koje smo doletjeli u dugim rukavima i hlačama, vlada kasnojesenska hladnoća naspram tridesetak celzija i velike vlage što nas je zapljusnula na aerodromu čudnog naziva FAAA. Ipak, godilo je dotaknuti zemlju nakon tridesetak sati nemirnog leta. Debeli carinik, s kojeg su po formularima i putovnicama padale krupne kapi znoja, štufo je i dašćući obavio granične formalnosti u minijaturnoj kancelariji. Na izlazu iz aerodromske zgrade dočekale su nas dvije tamnopute gospođe sa tablom na štapu na kojoj je pisalo Croatie.

Dan prije meteorolozi su sa Prisavlja najavljivali brz prolazak doline izrazito niskog pritiska formirane iznad Genovskog zaljeva. Vremensko izvješće iz PMC-a Split govorilo je o sličnoj situaciji. Bilo je to, drugim riječima, upozorenje svima koji se "motaju" po moru da u slijedeća 24 sata budu oprezniji unatoč tome što je navečer puhao jedva osjetan južinić.